Kakav je osjećaj imati šizofreniju?

Sadržaj:

Kakav je osjećaj imati šizofreniju?
Kakav je osjećaj imati šizofreniju?
Anonim

Shizofrenija može biti jedna od najpogrešnijih mentalnih bolesti. Iako pogađa oko 1% odraslih u SAD-u, mnogi ljudi ne znaju mnogo o tome. Ili misle da jesu, ali njihove ideje o tome nisu tačne.

“Imidž šizofrenije u popularnoj kulturi je obično pacijenata sa najtežim invaliditetom, za koje se često pokazuje da su nasilni, a oni uglavnom uopšte nisu takvi,” kaže Ben Weinstein, dr.med. psihijatrije u metodističkoj bolnici u Houstonu. Šizofrenija takođe ne znači da neko ima podeljenu ličnost.

To nije skup iskustava u jednoj veličini. „Ako je neko sa šizofrenijom imao dobar tretman i dobro je kontrolisan, ponekad bi mogao izgledati kao da je malo 'odvratan', ali možda nećete ni znati da ga ima,” kaže Weinstein. Ali za one koji nemaju pristup lijekovima i njezi koja im je potrebna, ili one koji prestanu s liječenjem, šizofrenija je razorna.

Tačna kombinacija simptoma i koliko su ozbiljni mogu se uvelike razlikovati od osobe do osobe. Zavisi od njihove genetike, njihovog okruženja i da li uzimaju lijekove ili primaju neki drugi tretman kao što je terapija, kaže Weinstein. Ali postoje neke uobičajene stvari kroz koje ljudi koji imaju ovo stanje obično prolaze.

Dobijanje pomoći može biti odgođeno

Tina Collins, 53, iz B altimora kaže da je bila izuzetno anksiozna kao dijete i da je prvi slom doživjela sa 14 godina. “Kada sam prvi put počela da imam halucinacije, bilo je to kasnih 70-ih i nije bilo puno toga prepoznavanja mentalnih bolesti, posebno kod mladih ljudi”, kaže ona. Ona kaže da su bile potrebne decenije da se postavi dijagnoza zbog stigme koja dolazi sa stanjem. „Niko nije želeo da priča o tome. Budući da sam uvijek imao anksioznost i druge simptome, moja porodica bi rekla: 'Oh, ona je uvijek takva, bit će dobro.’”

Matthew Dickson, sada 47, iz New Brunswicka, Kanada, počeo je da ima simptome kada je imao 17 godina. (Šizofrenija obično počinje u kasnim tinejdžerskim ili ranim 20-im, mada se može javiti i kasnije.) Nije imao simptome. zna šta mu se dešava. “Ispričao sam ljudima o nekim osjećajima koje imam, ali nisam imao pojma šta je mentalna bolest. I dalje sam uspijevao da idem na nastavu, pa čak i da vozim bicikl po Kanadi, ali na kraju posljednjeg roka moje posljednje godine na univerzitetu, to me jako pogodilo.” Kada je Dickson počeo da brine da će se ubiti, konačno je potražio pomoć i započeo liječenje.

Budući da ne postoji test za šizofreniju, prvi korak u dijagnozi je uklanjanje drugih stanja, kaže Russell Margolis, MD, direktor Johns Hopkins centra za šizofreniju. Napominje da neki od simptoma mogu biti slični simptomima depresije i demencije, ili da bi za to mogla biti kriva neka druga bolest. „Može doći do poremećaja raspoloženja ili stanja delirija uzrokovanog akutnim medicinskim problemom“, kaže on.

Da bi neko dobio dijagnozu šizofrenije, neko mora imati problema sa svakodnevnim životom - na poslu ili u školi, u vezama ili zadacima poput oblačenja i brige o sebi - a također ima grupu od tri vrste simptoma: pozitivni, negativni i kognitivni. I u ovom slučaju, "pozitivno" i "negativno" ne znače ono što biste mogli pomisliti.

Kakvi su pozitivni simptomi šizofrenije

Ovo jednostavno znače iskustva koja ima neko sa šizofrenijom, kao što su halucinacije, deluzije, neobični fizički pokreti i nelogične misli. “Oni su stvarni za osobu sa šizofrenijom koliko bi bilo da je neko ušao u sobu i počeo da razgovara s vama,” kaže Weinstein.

Collins opisuje svoje halucinacije prije nego što je počela liječenje. „Soba bi postala mračna i ljudi bi se izobličili i počeli da izgledaju demonski“, priseća se ona. “Kad bih se pogledao u ogledalo, lice bi mi izgledalo demonsko – mislio sam da sam najružnija osoba na svijetu.” Njen vid i sluh su se počeli mijenjati, što je otežavalo razumijevanje svijeta. „Bilo je kao Alisa u zemlji čuda“, kaže Kolins. “Sve je postajalo sve veće, manje, glasnije, tiše; moja sposobnost da procesuiram informacije koje dolaze kroz moja čula počela se kvariti.”

Dickson kaže da nikada nije vidio nikakve vizije, ali je osjetio toliko "statičnosti" u svom mozgu da se nije mogao usredotočiti ili koncentrirati. "To je kao da gledate film u kojem je ratna zona, bombe eksplodiraju i pravi haos."

I Collins i Dickson opisuju život sa stalnom bukom u glavi. “Čuo sam mnogo škljocaja i praska. Uzeo sam zdravo za gotovo da je ovo svijet kakav je bio, i da su svi ostali znali kako funkcionisati u njemu, ali ja nisam mogao - kaže Collins. Ona se također prisjeća da je vidjela "čovjeka iz sjene", uobičajenu halucinaciju.

Halucinacije su "često slušne [nešto što čujete], ali mogu biti praćene mirisima, vizijama i ukusima", kaže Margolis. Dok mozak pokušava da shvati sav taj lažni unos, može stvoriti narativ da ih neka vanjska sila - poput vlade, člana porodice ili čak čipa ugrađenog u mozak - želi uhvatiti, iako nijedna to je istina.

Pozitivni simptomi također mogu uključivati "trippy" deluzije. „U svojoj najgoroj godini, sećam se da sam otišao u šetnju i pomislio, ako samo prestanem da hodam upravo ovde, a zatim stanem mirno i okrenem se i odem u drugom pravcu, mogu da se vratim u prošlost“, kaže Dikson.

Kakvi su negativni simptomi šizofrenije

Dok vam pozitivni simptomi mogu pasti na pamet kada pomislite na šizofreniju, negativni simptomi su često najiznemožniji, dovodeći ljude da napuste posao, školu i sve što im je važno u životu, ističe Weinstein.

„Negativni simptomi su odsustvo određenog uma u životu, odsustvo normalnog interesa i nagona i motivacije,” kaže Margolis. “U svom najekstremnijem slučaju, to može biti neko ko jedva priča, ko samo sjedi kod kuće i radi malo ili ništa.”

„Kada sam pogledao svijet oko sebe, bilo mi je kao da gledam TV,” kaže Dickson. “Osjećam se kao da si potpuno odsječen.” Sjeća se čitanja opisa filma A Beautiful Mind iz 2001. godine, o matematičaru Johnu Nashu, koji se decenijama borio sa šizofrenijom: „Reklo je da je Nash živio 'postojanjem poput duha' i ja se definitivno mogu povezati s tim. Osjećate se bespomoćno, gubite osjećaj za sebe.”

Za Collins, njena nesposobnost da komunicira sa svijetom bila je povezana s njenim problemima percepcije. „Kada bih pokušala da pređem preko sobe, osećala bih se kao da mi noge padaju kroz pod“, kaže ona. “Granice se stalno pomiču i rastvaraju tako da je vaša sposobnost da funkcionirate fizički, kognitivno i emocionalno potpuno nestala. Godinama nisam mogao ni da govorim. Kao da mi je glas progutao duboko u sebi. Nazvao sam to da sam u crnoj kutiji: Hteo sam da izađem, ali nisam mogao da izađem iz saobraćajne gužve koja mi je bila u glavi.”

Kakvi su simptomi kognitivne šizofrenije

Neko sa ovim simptomima može imati problema s koncentracijom, fokusiranjem, usvajanjem novih informacija i korištenjem tih informacija. Njihov mozak sporije obrađuje informacije, pamćenje opada i često imaju problema s čitanjem i razumijevanjem društvenih znakova, kaže Weinstein. Iako se ovi simptomi mogu pogoršati moždanim "prometom" pozitivnih simptoma, kognitivni pad je simptom sam po sebi, kaže Margolis.

„Čak je i oblačenje za mene bio veoma komplikovan proces,” kaže Collins. “To je kao gužva informacija koja ulazi i izlazi iz vašeg mozga, tako da je kao da je sve uvijek novo, ne sjećate se procesa.”

Dickson opisuje osjećaj kao da mu je mozak bio pod stalnim napadom. „Moja analogija je ako igrate partiju fudbala sa prijateljima i lopta dolazi do vas, možete li zaista u tom trenutku raditi algebru u svojoj glavi? Bio sam prilično pametan momak, ali kada ti je muka od onoga što sam imao, stvarno ne možeš duboko intelektualno razmišljati.”

Oporavak kroz tretman

Iako ne postoji lijek za šizofreniju, lijekovi i terapija mogu upravljati simptomima. Dosljednost je ključna: bez liječenja simptomi se odmah vraćaju. Ovo može dovesti do ekstremne silazne spirale za one koji ostaju bez lijekova i nege koja im je potrebna.

Posle mnogo godina lečenja, i Collins i Dickson su izašli na drugu stranu.

„Imao sam sreće što sam našao doktore koji su vjerovali da mogu ozdraviti,” kaže Collins. „Trebalo je dobrih 10 godina terapije i lijekova da se zaista razviju vještine svakodnevnog života, ali ti to možeš. Još uvijek imam preostale simptome, ali više nemam halucinacije.”

Dickson kaže da je njegov oporavak bio dug, spor proces, čemu je pomogla činjenica da je očajnički želio da ozdravi i da je pazio da uvijek uzima lijekove. “Svake sedmice u posljednjih 25 godina primjećujem postepeno poboljšanje svog zdravlja i konačno sam ponovo stao na noge”, kaže Dickson. Odlučio je to isplatiti osnivanjem neprofitne organizacije koja će pomoći u donošenju resursa za mentalno zdravlje ljudima u zemljama trećeg svijeta.

Preporučuje se:

Zanimljive članke
Istina o vježbanju i gubitku težine
Čitaj više

Istina o vježbanju i gubitku težine

Ako ste vježbali i jeli manje kalorija, ali vam višak kilograma ne popušta, možda se pitate zašto ta naizgled jednostavna strategija ne funkcionira. Istina je da će vam možda trebati provjera stvarnosti šta možete očekivati od vježbanja.

Banish Your Belly
Čitaj više

Banish Your Belly

Možda pokušavate podrezati trbuščić kako biste mogli najbolje izgledati u kupaćem kostimu. Ali postoje daleko važniji razlozi za izbacivanje tog stomaka. Postoji snažna veza između abdominalnog sala i povećanih zdravstvenih rizika, objašnjava Fabio Comana, MA, MS, fiziolog za vježbanje i glasnogovornik Američkog vijeća za vježbanje.

Podsticanje vježbanja kod vaše djece
Čitaj više

Podsticanje vježbanja kod vaše djece

Čitanje, pisanje, 'ritmetika i pauza. Jedna od ovih stvari nije kao druge. Iako djeca dosta čitaju, pišu i računaju u školi, pokazalo se da mnoga više ne mogu ovisiti o odmoru. Pritisak koji se vrši na škole da daju veće rezultate na testovima često znači smanjenje programa koji se ne ocjenjuju - poput odmora i fizičkog.